Bankarska industrija aktivno teži integraciji AI tehnologija, uglavnom zbog njihove velike moći u poboljšanju operativne učinkovitosti, poboljšanju korisničke usluge i optimizaciji internih procesa. Naprotiv, primjena umjetne inteligencije u bankarskom sektoru dovodi do niza pravnih pitanja koja zahtijevaju pozornost i razvoj odgovarajućeg pravnog okvira. Umjetna inteligencija pomaže u analizi mnoštva podataka koji se odnose na zajmoprimce radi ispravne kreditne procjene, čime se smanjuje mogućnost neispunjavanja obveza. Sustavi temeljeni na umjetnoj inteligenciji otkrivaju prijevare u transakcijama klijenata u stvarnom vremenu, osiguravajući mnogo sigurnije financijske transakcije pri najvećim brzinama. AI se koristi za analizu potreba klijenata kako bi im se ponudili financijski proizvodi i usluge prilagođene njihovim potrebama. Ova usluga omogućuje automatiziranim sustavima pružanje savjeta o ulaganjima i upravljanju imovinom, što omogućuje da ova usluga bude dostupna širokom krugu korisnika. Bankarstvo koristi AI na mnogo načina, uključujući obradu golemih količina osobnih podataka povezanih s klijentima. Postoji potreba za striktnim pridržavanjem zakona o zaštiti podataka. Na primjer, u Europi postoje zahtjevi povezani s GDPR-om, a slični režimi postoje i drugdje. Konkretno, AI se mora koristiti u skladu s etičkim standardima: prvo, u pogledu transparentnosti algoritama koji se koriste, i drugo, kako bi se izbjegla pristranost tijekom donošenja odluka. Umjetna inteligencija može otvoriti značajan put za inovacije i poboljšanja u bankarskim uslugama. U tom smjeru, međutim, potreban je jasan zakonski okvir kojim bi se reguliralo korištenje podataka, omogućila zaštita potrošača i izbjegle moguće zlouporabe proizašle iz korištenja umjetne inteligencije u bankarstvu. Takvi ispravni pravni okviri pomoći će u povećanju potencijala umjetne inteligencije u bankarstvu, a istovremeno minimizirati rizike, čime će se održati povjerenje klijenata.