Umjetna inteligencija integrirana u robotiku pruža goleme mogućnosti inovacija stvorene od industrije do zdravstva i uslužnog sektora. Uvođenje umjetne inteligencije u robotiku također predstavlja neke nove izazove za zakonodavce i pravne stručnjake da razviju odgovarajuće propise koji bi definirali bonton, sigurnost, odgovornost i zaštitu podataka.
AI omogućuje sanjati o mogućnosti samostalnog kretanja vozilima, što zahtijeva poseban pristup regulaciji i standardizaciji takvih tehnologija. AI se također može koristiti u industrijskim robotima koji su sposobni obavljati složene i opasne proizvodne procese, čime se povećava produktivnost rada i sigurnost rada. AI u medicinskim robotima koristi se za izvođenje preciznih operacija, dijagnostike i njege pacijenata; dakle, postoje pitanja odgovornosti i medicinske privatnosti. Također uključuje gadgete za kućnu njegu, obrazovanje i zabavu, pri čemu AI pomaže prilagoditi funkcionalnost robota onome što korisnici trebaju i preferiraju.
Roboti koji koriste AI često obrađuju i pohranjuju velike količine podataka, uključujući osobne podatke korisnika. To bi trebalo biti zaštićeno u skladu s primjenjivim zakonodavstvom o zaštiti privatnosti. Dizajn i rad robota s umjetnom inteligencijom trebali bi se temeljiti na etičkim standardima koji izbjegavaju moguće zlouporabe i poštuju ljudska prava i slobode. Pružite posebne norme i standarde koji definiraju zahtjeve u pogledu sigurnosti, učinkovitosti i pouzdanosti robota s AI-om.
Umjetna inteligencija u robotici jedno je od najperspektivnijih područja u kojem bi dostignuća u nizu aspekata mogla promijeniti samu bit ljudskog djelovanja. Pritom je uspješna i sigurna uporaba takvih tehnologija zamisliva samo pod uvjetom da se stvori adekvatan zakonski okvir koji regulira korištenje AI, zaštitu podataka i zaštitu ljudskih prava te definira odgovornost za radnje robota. Zahtijevat će sve napore zakonodavaca, razvijača tehnologije i društva da se ovaj okvir razvije i provede u praksi.
Umjetna inteligencija — što je to?
Umjetna inteligencija (AI) odnosi se na potpodručje računalne znanosti koje se bavi dizajnom strojeva koji mogu raditi stvari, obično koristeći ljudsku inteligenciju. Konkretno, to je sposobnost računalnog programa ili stroja da razmišlja, uči i poboljšava se iz iskustva, učenja (stjecanje informacija i pravila za korištenje informacija), zaključivanja (izvođenje zaključaka iz pravila kako bi se došlo do približnih ili definitivnih zaključaka) i samopoboljšanja. Konkretno, AI — u strojnom učenju — ima sposobnost učenja bez eksplicitnog programiranja kako bi se izvršila automatska obrada podataka.
Glavne komponente i metode umjetne inteligencije uključuju:
Strojno učenje: Tehnologije koje omogućuju računalima da uče iz podataka i donose predviđanja ili odluke na temelju prethodnog iskustva.
Duboko učenje je podskup strojnog učenja koji se sastoji od vrlo složenih neuronskih mreža s mnogo slojeva apstrakcije.
Inspiracija za neuronske mreže nalazi se u strukturi ljudskog mozga koji je, nakon što je treniran na golemim podacima, sposoban učiti i prepoznavati obrasce.
Različite primjene umjetne inteligencije ušle su u sljedeće industrije:
Zdravstvena dijagnoza, izrada personaliziranih planova liječenja i upravljanje medicinskim podacima.
Financijske usluge – automatizacija trgovanja, upravljanje rizikom, otkrivanje prijevara
Automobili – Razvoj autonomnih vozila i sustava za pomoć vozaču.
Etički i pravni aspekti korištenja umjetne inteligencije zahtijevaju posebnu pozornost jer se postavljaju pitanja privatnosti, sigurnosti i odgovornosti za odluke strojeva. Naravno, to pretpostavlja stvarni razvoj zakonodavnih i regulatornih okvira koji će regulirati korištenje umjetne inteligencije u skladu s njezinom sigurnom i učinkovitom primjenom u interesu društva.